Radivoj Korać — Žućko, rođen je 5. novembra 1938. godine u Somboru. Kada je sa porodicom prešao u Beograd, nastanili su se u Takovskoj ulici, u blizini terena OKK Beograda. Učlanivši se u klub u kojem će postati ikona, dobio je dres sa brojem pet, što ga je veoma obradovalo, zbog datuma rođenja. Bio je to prvi dobar znak i za klub i za njegovu najveću zvezdu u istoriji. Osvojio je četiri prvenstva sa OKK Beogradom i dva kupa Jugoslavije. Imao je preko 160 nastupa za reprezentaciju Jugoslavije i igrao je na 3 Olimpijade (jedna srebrna), 2 Svetska (dve srebrne) i 4 Evropska (2 srebrne i bronzana). Igrao je na 5 Balkanijada, 1961, 1962, 1963, 1964. i 1967. i na svih pet osvojio zlatnu medalju.
Slobodan Gordić — Rica rođen je 28. septembra 1937. godine u Čačku. Sa 12 godina, na treningu pionira u Borcu iz rodnog grada, dobio je preporuku da se ne bavi košarkom! Srećom, nije poslušao. Kada je napunio četrnaest godina, 1951. godine, porodica Gordić doselila se u Beograd, nekako sudbinski, baš u Takovsku 39a, na prvi sprat. U istoj zgradi, tri sprata iznad stanovao je, godinu mlađi, Radivoj Korać Žućko. Postali su nerazdvojni i u Osnovnoj školi Vuk Karadžić provodili dane šutirajući gumenu lopticu ka zazidanom prozoru na kojem je bio napravljen improvizovani obruč. Rica stiže u OKK Beograd kod trenera Todora Toše Lazića 1954. godine. U Ivangradu 1956, zajedno sa Koraćem, vraća OKK u Prvu saveznu ligu.
Odigrao je devet seniorskih sezona za Klonfere, 156 prvoligaških utakmica, postigao 2.296 koševa, (prosečno 14,7 poena). Rica je 12. strelac u istoriji OKK Beograda, četvorostruki šampion Jugoslavije, osvajač dva Kupa Jugoslavije i učesnik tri polufinala Kupa Evropskih šampiona. Rica je igrao za Reprezentaciju Jugoslavije preko 120 puta, učestovao je na Olipijadama u Rimu 1960. i Tokiju 1964, Svetskom prvenstvu 1963. u Brazilu, na 4 Evropska prvenstva, 1959, 1961, 1963 .i 1965, na Mediternaskim igrama u Libanu 1959. i na 6 Balkanijada, 1959, 1961 - '64. i 1966. Ima srebrnu medalju sa Svetskog prvenstva, dve srebrne i bronzanu sa Evropskih prvenstava, zlato sa Mediteranskih igara i pet zlatnih i jednu srebrnu sa Balkanijada.
Miodrag Sija Nikolić rođen je 22. avgusta 1938. godine u Beogradu, na Crvenom krstu, u prizemnoj kući u ulici Todora od Stalaća. Bio je vrlo muzikalan, pa su ga otac Boža i majka Sofija upisali u muzičku školu, odsek violina. Umesto da hrli u muzičku školu, Sija je u futroli za violinu radije skrivao izduvanu košarkašku loptu i odlazio na stadion Radničkog sa Crvenog krsta, gde je počeo da trenira košarku kod Bore Cenića. Sija nije postao muzičar, ali je postao izvanredan košarkaš. Radomir Šaper ga dovodi u OKK Beograd i dodeljuje mu dres sa brojem tri. Tu je ostao 10 sezona, igrao 159 prvoligaških utakmica, postigao 2.182 koša (prosečno 13,7 po utakmici). Tokom 1961, kada je Žućko pauzirao pola sezone, bio je najbolji strelac ekipe. Sa OKK Beogradom osvojio je četiri titule prvaka Jugoslavije, dva Kupa Jugoslavije i igrao tri polufinala Kupa šampiona.
Sija debituje kao devetnaestogodišnjak za reprezentaciju 1957. godine i iste godine igra na prvom od svoja četiri evropska šampionata (Bugarska, Turska, Jugoslavija — srebro i Poljska — bronza). Igrao je na Olimpijadi u Rimu 1960. godine, kada je Jugoslavija osvojila šesto mesto, na Svetskom prvenstvu u Brazilu, kada Jugoslavija osvaja srebro i na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine, kada reprezentacija zauzima sedmo mesto.
Igrao je na Mediteragskim igrama 1959. u Libanu i osvojio zlatnu medalju, kao i na Balkanijadama 1960, 1961, 1962, 1963. i 1964. godine, gde je četiri puta bio zlatni i jednom srebrni. Za reprezentaciju je odigrao 128 utakmica, što ga čini jednim od igrača sa najviše nastupa u istoriji Jugoslovenske košarke.
Trajko Rajković, , rođen 7. decembra 1937. u Leskovcu, prelazi u Beograd posle završene srednje škole, upisuje medicinu i tek sa devetnaest počinje da igra košarku. Profesor Nikolić, koji mu je bio trener u OKK, poziva ga u reprezentaciju Jugoslavije, Trajko igra na Evropskom prvenstvu 1963. u Poljskoj i osvaja bronzanu medalju.
Boje nacionalnog tima Trajko Rajković branio je skoro celu deceniju, od 1963. do 1970. U reprezentaciji je za 7 godina odigrao 137 utakmica i dao 1.131 poen. Jedan je od samo 25 igrača koji su u dresu reprezentacije postigli više od 1.000 koševa. Na 12 zvaničnih takmičenja osvojio je 11 medalja, a bio je član i ekipe koja je donela prvo zlato sa nezvaničnog prvenstva sveta 1966. u Čileu, kao i prvu titulu prvaka sveta u Ljubljani.
U OKK Beogradu je odigrao 132 prvenstvene utakmice i dao 1.495 poena za 9 sezona sa prosekom od 11,3 po utakmici. Osvojio je tri prvenstva Jugoslavije, dva državna kupa i dva puta igrao polufinale Kupa šampiona.
„Bio je zahvalan igrač, znao je da se kreće u napadu nije bio statičan i, naravno, u odbrani veoma korektan, što je za OKK bilo iznimno važno, jer Korać nije igrao odbranu, Gordić je folirao da je igra, a Nikolić tu i tamo“, duhovito je o svom dragom prijatelju i saigraču jednom prilikom rekao Moma Pazman.
Umro je iznenada, 28. maja 1970, sa 32 godine, samo nekoliko dana nakon završetka Svetskog prvenstva u Ljubljani, gde je Jugoslavija osvojila zlatnu medalju, preselivši se u večnost kao šampion sveta.